Prirodoslovni, profesorski i muzejski rad te lik i djelo o. Erika Brandisa DI

Josip Balabanić, Zagreb

Uvod

Nadbiskupska gimnazija u Travniku, koju su od početka njezina djelovanja 1882. do zatvaranja nakon drugoga svjetskog rata vodili isusovci, važan je do­kument o prosvjetnom i znanstvenom djelovanju Družbe Isusove medu Hrva­tima. Za svoga ne baš tako duga trajanja ta škola ostavila je duboka traga u intelektualnom životu Bosne i Hercegovine i napose u životu hrvatskoga na­roda. Samo u prvih četrdesetak godina svojega rada, od 1882. do 1921., kroz nju su prošla 7 093 učenika [1:162]. prema općem priznanju i prema sačuvanim izvješćima o upravi u Bosni i Hercegovini (1906.) i dokumentaciji arhiva škole koja danas djeluje u zgradi negdašnje Nadbiskupske gimnazije, ona se vrlo br­zo nakon osnutka uzdigla na zavidnu razinu, opremljena izvrsnim kabinetima, bogatim zbirkama i profesorima. Neprijeporno je, u knjizi života svake škole najvažnije je poglavlje o njezinim profesorima pa to vrijedi i za isusovačku travničku gimnaziju. U vrijeme svojega djelovanja ona je imala izvrsne profesore, mahom isusovce, uz ponekog svjetovnjaka. Medu njima jedan od najpoz­natijih svakako bijaše o. Erik Brandis. Čovjek velike erudicije i goleme energije, za kojega almanah »Znameniti Hrvati« nekoliko godina nakon njegove smrti ističe da je uživao veliku popularnost u Bosni i Hercegovini [2:37]; očito, zbog svojega djela i svoje originalnosti.

O prof. Brandisu već je dosta napisano. Ovdje, uz literaturu i bibliografiju njegovih radova, sažeto želimo prikazati njegov prirodoslovni rad te njegovu ulogu u stvaranju bogatih prirodoslovnih zbirki koje su, njegovim velikim tru­dom, iz zbirki gimnazijskog kabineta brzo prerasle u pravi prirodoslovni muzej velike znanstvene i obrazovne vrijednosti. Budući da je čovjek nerazdvojivo povezan sa svojim djelom, u članku u najkraćim potezima ocrtavamo njegovu životnu stazu i neke od ideala kojima se nadahnjivao.