Pjevanje i sviranje u Nadbiskupskoj gimnaziji i sjemeništu u Travniku

Grad Travnik, smješten u Lašvanskoj dolini kroz kojega protječe istoimena rijeka Lašva i ulijeva se u rijeku Bosnu, u povijesnim vrelima prvi put se spominje u 15. stoljeću i to prije pada pod osmanlijsku vlast. Prema predaji sagradio ga je kralj Stjepan Tvrtko II. (1404.-1408. i 1421.-1443.). Međutim, arheološka istraživanja svjedoče o životu ljudi i o njihovoj kulturi još u neolitu, a otkrivene ruševine dviju starokršćanskih crkava blizu Travnika svjedoče o kršćanskim vremenima u vrijeme rimskog carstva. Travnik pade u turske ruke 1463. godine a u 17. st. postaje vezirski grad - središte turskog vezira. Početkom 19. st. u Travniku je sjedište francuskog i austrijskog konzulata. Odlukom Berlinskog kongresa 1878. god. Bosna pripade Austrougarskoj monarhiji.

Bulom «Ex hac augusta» papa Leon XIII. 5. srpnja 1881. obnavlja redovitu crkvenu hijerarhiju u Bosni i Hercegovini. Jedna od najvažnijih zadaća prvog Vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera bila je gradnja malog i velikog sjemeništa za potrebe cijele metropolije. Tu zadaću povjerava isusovcima koje je izuzetno cijenio, a i sâm je bio isusovački odgajanik. Nadbiskupska klasična gimnazija započela je s prvim okupljanjem učenika 6. siječnja 1882. god., a obuka je počela 9. siječnja s 22 učenika u privremenom sjemeništu (iznajmljenoj turskoj kući).1 Bila je to samo pripravna škola. Gimnazija je službeno otvorena 3. listopada 1882., a nastava je počela 5. listopada 1882. godine. Upisanih učenika je bilo 32, od toga 12 sjemeništaraca i 20 vanjskih učenika.2 Zgrada sjemeništa građena je od 1882. do 1888. godine. Bila je to u ono vrijeme prva moderna i najveća školska građevina u BiH.

Što reći o glazbi i pjevanju u travničkoj gimnaziji i sjemeništu? Listajući dostupnu literaturu: Josip Predragović (uredio): Travnička spomenica na 25. godišnjicu Nadbiskupskog sjemeništa i Nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.- 1907., Sarajevo 1908.; Spomenak na 25 – godišnjicu Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa i Nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882-1907.; Kamilo Zabeo (uredio): Travnička spomenica prigodom pedesete-godišnjice Nadbiskupskog sjemeništa i Nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882-1932., Naklada Akademije «Regina Apostolorum», Sarajevo 1932., te glasila i časopise: Vrhbosna, Katolički tjednik, Travanjsko smilje - list travničkih đaka i Sv. Cecilija - časopis za duhovnu glazbu…, našao sam podosta materijala koji govori o glazbi u toj nadaleko poznatoj ustanovi. Nevjerojatno, koliko su isusovci u travničkom sjemeništu i gimnaziji posvećivali glazbi, što se sve izvodilo… Očito da je, u jednom takvom ozračju gdje je vladao toliki zanos, idealizam, ljubav i, naravno, nužno potrebna besprijekorna disciplina, bilo moguće sve to realizirati. Pamet mi staje gledajući programe svečanih akademija, koncerata…, a isto tako izvještaji u Sv. Ceciliji: koje su se sve mise, moteti, litanije… izvodile tijekom liturgijskih slavlja. Poglavari koji su vodili ustanovu, prije svih o. Erich Brandis (1843.-1921.), o. Aleksandar Hoffer (1839.- 1914.), o. Franjo Ksav. Slavić (1847.-1909.), o. Petar Pančić (1853.-1905.), o. Tomo Lempl (1836.-1908.), o. Antun Mesek (1836.-1912.)…, u mnogim stvarima su bili vizionari; bili su to ljudi široke kulture duha i naobrazbe, a glazbenu kulturu i umjetnost su posebno cijenili.

 

Učenici gimnazije

Učenici su bili podijeljeni na tzv. interniste (svećenički kandidati) i eksterniste (vanjski učenici raznih nacionalnih i vjerskih pripadnosti: katolici, muslimani, pravoslavci, židovi, protestanti). Stanovali su u gradu Travniku ili bližoj okolici. Učenika je u početku bilo 32, a kasnije se, kao npr. šk. 1924/1925. godine broj popeo na čak 403.3 Internat je bio podijeljen u 5 divizija: svaka je imala svog prefekta, obično kojega magistra; svoj muzej, svoju knjižnicu, svoje igralište, a bila je jedna od druge strogo odijeljena.4 Sjemeništarci su do iza I. svjetskog rata nosili tamno odijelo izrađeno u zavodskoj krojačnici, a od narodne bosanske nošnje zadržan je samo fes. Imali su besplatan stan, hranu, odjeću i obuću. Nakon rata su sami nabavljali odijela. Od 1929. god. za manje učenike je kravata bila obavezna, a za veće, počevši od IV. razreda kolar. Tijekom postojanja Gimnazije učenici su izdavali više časopisa: Glas kmetičke vile (Kmetička vila), Smilje, Travnički gjak, Travanjsko smilje, kasnije Travničko smilje i Nada. Uz ostale radove, glazbeno nadareni učenici su u listu Travanjsko smilje objavljivali svoje vlastite skladbe. Osim zborova u gimnaziji su djelovala 3 orkestra. U internatu je od 1891. god. djelovala i skupina koja je njegovala limenu glazbu, tzv. Banda iz koje se kasnije razvio simfonijski orkestar, a vanjski učenici su imali tamburaški orkestar. Kao što se može vidjeti na fotografijama, učenici su noseći svoje instrumente često išli u šetnju, u prirodu i tamo vježbali. Nabrojat ću samo neka djela koja je simfonijski orkestar imao na svom repertoaru i često izvodio na raznim svečanostima:

G. F. Händel: Largo - orkestar; W. A. Mozart: uvertire iz opere Figarova ženidba i Don Juan; Menuett iz III. simfonije u Es duru; J. Haydn: Dječja simfonija; G. Rossini: dijelovi Stabat mater; uvertira iz opere Tancrčde; F. Schubert: Moments musicaux – orkestar; B. Smetana: Koračnica i kvartet iz opere Prodana nevjesta; G. Verdi: uvertira iz opere Nabucco; Duet iz opere Il Trovatore; R. Wagner: Zbor poklonika iz opere Tannhäuser; Svadbeni zbor iz opere Lohengrin; P. Mascagni: Intermezzo iz opere Cavalleria rusticana; Ivan pl. Zajc: uvertira (Graničari); Karišik, Fantastični orijentalni ples, Zakletva, Zrinjsko Frankopanska, Duet i finale iz opere Nikola Šubić Zrinski; Večer na Savi, Koncertno kolo, Ave Mariaorkestar; zatim orkestralna i zborna djela od Štolca, Mokranjca, Orlića, Klaića, Muhvića, Procháske, Flotowa, Kreitmaiera…

Što se tiče crkveno liturgijskog pjevanja, u travničkoj gimnaziji se posebna pažnja posvećivala gregorijanskom koralu. Pjevalo se iz tzv. regensburškog izdanja koralnih napjeva. Za potrebe gimnazije i sjemeništa izdane su dvije pjesmarice: Crkvena pjesmarica, Zagreb 1900. i Magnifikat, Zagreb, 1931. Polifonija se također vrlo često izvodila: od oca klasične polifonije G. P. da Palestrine, pa sve do skladatelja cecilijanskog pokreta, napose Njemačke: F. Witta, P. Griesbachera, M. Hallera, V. Gollera …, Italije: L. Perosia, L. Reficea, R. Casimiria… i hrvatskih cecilijanaca: V. Novaka, S. Hadrovića, F. Dugana, K. Kolba, K. Odaka, V. Žganeca… Evo nekoliko primjera: Misa in hon. S. Stephani i Misa in hon. S. Aloysii za četveroglasni mješoviti zbor s trubljama od V. Gollera. Na velike blagdane izvodili su nagrađenu Stehleovu misu Salve Regina i Filkeovu misu In hon. Caroli Borromaei u G-duru op. 80. Obje mise su za četveroglasni mješoviti zbor uz pratnju orgulja i velikog orkestra. Izvođeni su mnogobrojni moteti, solo popijevke: Ettov Laudate Dominum; Jesu dulcis memoria iz Kotheove zbirke za četveroglasni muški zbor; Justus ut palma i Que est ista od Kreitmeiera; Lambillotteov Ave Maria; Skladbe o. Lončara: Ave Maria, Terra tremuit; Adoro te devote od Schuberta; Coenantibus illis od Hallera…

 

Pjesmarice

Za potrebe travničke gimnazije isusovci su izdali dvije pjesmarice: Crkvena pjesmarica, Zagreb, tisak Antuna Scholza 1900. godine. Crkvena pjesmarica je najstarija tiskana crkvena pjesmarica u Bosni i Hercegovini, nazvana još i Travnička crkvena pjesmarica. Format pjesmarice je 14,5 x 19,5 cm i ima 118 stranica. U njoj možemo naći 14 misnih, 9 adventskih, 20 božićnih, 9 korizmenih, 10 uskrsnih, 5 duhovskih, 8 tjelovskih, 7 pjesama za blagoslov, 6 Presvetom Srcu Isusovu, 21 Blaženoj Djevici Mariji, 5 raznim svecima i 6 za svako vrijeme – sve skupa 120 popijevki. Pjesmarica Magnifikat (zbirka crkvenih pjesama), Zagreb 1931. je veća, opširnija i ima 576 stranica, a nakon njih slijede još 32 stranice označene rimskim brojevima. Format pjesmarice je 12 x 16,5 cm. Pjesmarica sadrži 503 popijevke: 22 adventske, 36 božićne, 33 korizmene, 30 uskrsnih, 13 Duhu Svetom i Presvetom Trojstvu, 85 Presv. Oltarskom Sakramentu, 97 Marijanskih, 36 svetačkih, 86 raznih - mise, 77 latinskih himana i popijevki. «Ova je pjesmarica određena u prvom redu za privatnu uporabu u Nadbiskupskom Sjemeništu i Gimnaziji u Travniku i za Svetište presv. Srca Isusova u Zagrebu».5

 

Glazbeni instrumenti - orgulje

1891. god. postavljene su nove orgulje, koje pod sv. Misom na Duhove po prvi puta zabrujaše.6 Izradila ih je, u to vrijeme renomirana orguljska tvrtka Gebrüder Rieger iz Jägerndorfa (Šlezija) opus 298 za 6.200 kruna. Mehaničke su trakture i imaju 2 manuala, pedal i 15 zvučnih registara. Orgulje imaju stupaljku (papučicu) za crescendo-decrescendo cijelih orgulja (postepeno uključenje i isključenje registara), Manual-Coppel, Pedal-Coppel, Mezzo-Forte I. Manual, Forte I. Manual, Forte II. Manual i Fortissimo-volles Werk.

Evo kako je opisan taj veliki događaj: «Otkako još (1890.) nabaviše zlatno crkveno ruho i uvedoše svečanije crkveno pjevanje s pratnjom orkestra, odonda sklad zvona, čas blagi, čas gromorni glas orgulja i milopoj mladenačkih grla tako uzveličaše crkvene svečanosti, da ti srce i dušu ko na krilima zanose u rajske visine».7 A evo dijela opisa dolaska orgulja u Travnik jednog prvoškolca iz 1891. godine: «Puče glas po sjemeništu, da će doći orgulje. Ja se začudih i pomislih: Kakova je to stvar? Mislio sam; to je muzika, malo veća od klavira; drugi je mislio, da je to kakova kuća ili oltar; opet je drugi mislio, da je to jedan malen sanduk, i na njem sjedi čovjek, i orgulje same sviraju… Veoma me je to veselilo, mili druže, te jedva sam očekivao, kada će doći. Kada sam čuo, da su već u Janjićima, onda sam se još više radovao; pa kad su došle u sjemenište, onoga veselja i one radosti ne mogu ti opisati. Dovezoše se puna troja kola, kao da je kakva trgovačka roba, 68 sanduka, što velikih, što malih, nekoliko ih tako teških, da ih je jedva šesnaestero, a još onih jakih Bošnjaka, nosilo u našu veliku dvoranu… Nije prošlo dva dana, i došao iz Šleske onaj čovjek, što orgulje sastavlja. On ima veliku bradu i na jedno oko dobro ne vidi, ćorav je. Premda je sve gotovo bilo, ipak je trebao 9 dana, dok je sve sklopio… Ali kad prvi put – na Duhove (1891.) - čusmo orgulje, ja se prepadoh od tolike grmljavine; ta, sva se crkva zadrma. Ali opet mi je srce skakalo od radosti; volio bih čuti orgulje, kad sviraju, nego ručati i večerati… Kad sam prvi put pjevao uz orgulje na Duhove, tako sam bio zanesen, da nijesam znao od radosti, gdje sam, i ne bih rekao, da sam na drugom mjestu nego u raju. Sad ne će, mili druže, više svirati ‘armonike’ (t.j. harmonium) nego orgulje».8

 

Dispozicija orgulja:
I. Manual (C-f3)
1. Bourdon 16’
2. Principal 8’
3. Gamba 8’
4. Salicional 8’
5. Gedeckt 8’
6. Octave 4’
7. Dolce 4’
8. Mixtur 3 fach

II. Manual (C-f3)
9. Geigenprincipal 8’
10. Flöte 8’
11. Aeoline 8’
12. Gemshorn 4’

Pedal (C-d1)
13. Subbass 16’
14. Octavbass 8’
15. Violon 8’

Uz orgulje, u travničkoj gimnaziji su nabavljeni i drugi brojni glazbeni instrumenti. Zalaganjem o. Miroslava Waitza 1891. god. nabavljeni su limeni instrumenti i osnovana je sjemenišna limena glazba tzv. Banda, koja je djelovala negdje do 1905. godine. Bandu je od 1905. zamijenio simfonijski orkestar kojim je više od 25 godina ravnao o. Karlo Stejskal. Prema izviješću iz 1931. godine, glazbeni arhiv i biblioteka imala je 50 orkestralnih instrumenata, 270 crkvenih pjesmarica, 611 skladbi, 189 knjiga o glazbi, 3 harmonija, 2 glasovira, te glazbeni inventar. U posljednjim službenim podatcima iz 1940. god. glazbena zbirka je imala 205 knjiga o glazbi, 652 skladbe, 1270 pjesmarica, 2 glasovira, 3 harmonija, 50 orkestralnih instrumenata. U kabinetu fizike i kemije između ostalih eksponata čuvale su se razne sirene, male orgulje, glazbene vilice i rezonatori, gramofon, aparat za pokazivanje raznih valova9… Nabrojat ću najzaslužnije isusovce koji su na polju glazbene kulture najviše učinili. Prvi učitelj glazbe bio je o. Friedrich (Miroslav) Waitz (1861.- 1911.). Rođen je u gradu Brixenu (Tirol). Bio je profesor matematike i fizike. U Travniku je proveo 19 godina. Dugi niz godina vodio je sjemenišni zbor. Njegovim zalaganjem uvedena je tzv. Banda - limena glazba u sjemenište i gimnaziju, koja je «u nestašici gradske bande svirala kod svečanih crkvenih procesija i veselih prigoda».10 Iz te sjemenišne Bande kasnije se razvila gradska Banda. Svirao je gotovo sve instrumente, pa je mogao svoje bogato znanje prenijeti na svoje đake. Evo jedne scene iz njegova kapelničkog života o kojoj nadbiskup dr. Ivan Šarić piše: «Pamtim još dobro godinu 1889. i veličanstvenu onu posvetu prvostolne crkve u Sarajevu. Na poziv nadb. Stadlera došli su u Sarajevo s mg. Vajcom i travnički mladi pjevači, koji će pri svečanoj misi pjevati višeglasnu misu. Jedne večeri povede mg. Vajc svoje đake u nadb. dvor pred sobu, u kojoj je bio Strossmayer, i pjevali su tu u 4 glasa iz «Bisernice» hrvatske pjesme tako divno, te je Strossmayer izašao iz sobe i upitao, da li to u Bosni nebeski Anđeli pjevaju hrv. pjesmu?»11 O. Miroslav Waitz je bio radin čovjek, po prirodi pravi veseljak. Obavljao je službu magistra, a đaci su ga voljeli i poštivali. Umro je u pedesetoj godini života od posljedica jake upale pluća.

O. Karlo Stejskal (1868.-1949.) rođen u gradu Sineč u Češkoj. U Travniku je predavao matematiku, vodio crkveno pjevanje, bio orguljaš, osnovao orkestar i uređivao glazbenu zbirku. Bivši travnički učenik, kateheta dr. Anto Livajušić svjedoči o njemu: «A čitavo to djelo ima svoju dušu - spiritum agentem - jednog skromnog, tihog redovnika, koji kroz više od 25 godina kao marna pčelica bez aplauza tiho i ustrajno radi na tom području, a to je naš dobri, stari o. Stejskal. Kada se čitava kuća veseli i odmara, onda dva čovjeka u sjemeništu imaju najviše posla: brat kuhar i o. Stejskal».12

O. Vjekoslav Lončar (1885.-1969.) rođen je u Zagrebu. Bio je dugogodišnji zborovođa i profesor klasičnih jezika. Povremeno je pisao opširna izvješća o glazbenim događanjima u travničkom sjemeništu i gimnaziji u časopisu za duhovnu glazbu Sv. Cecilija. «Pošto je rad oko glazbe u našem zavodu vrlo opsežan i dosta razgranjen, to je posao uvijek podijeljen među dvojicu profesora. Jedan je o. Stejskal, dugogodišnji učitelj glazbala, rukovoditelj orkestra i organista; drugi je moja malenkost kao zborovođa i učitelj pjevanja. Kod vježbanja smo najbrže uspjeli, kad smo u isto vrijeme odjelito vježbali jedan dječje a drugi muške glasove, te onda istom usavršivali koncert: najprije bez pratnje, konačno i sa pratnjom».13 Budući da je bio samouk i jer nije imao stručnu spremu, predavao je glazbu u nižim razredima. Bio je priređivač pjesmarice Magnifikat koju je za potrebe Nadbiskupskog sjemeništa i gimnazije u Travniku i Svetišta Presv. Srca Isusova u Zagrebu izdao Kolegij Družbe Isusove u Zagrebu 1931. godine.

O. Stjepan Krizin Flodin (1894.-1974.) rođen je u Rumi u Srijemu. Bio je 6 godina generalni prefekt i vodio je dvije godine tamburaški zbor i zborno pjevanje. Zbor je brojio 150 pjevača koji su četveroglasne skladbe morali učiti napamet i tako ih izvoditi. Osobito je cijenio glazbu istočne liturgije, pa je u tom duhu skladao par kompozicija: Spasitelj mira, Spasi Rossiju, te skladbu Libera me. Pater Predrag Belić svjedoči kako je rado vježbao pjevanje s đacima dok su šetali u prirodi14.

Nadbiskupska travnička gimnazija i sjemenište iznjedrila je nekoliko budućih nadbiskupa i biskupa: dr. Ivan Šarić, dr. Marko Alaupović, dr. Smiljan Franjo Čekada, mostarski biskup dr. Petar Čule, pomoćni vrhbosanski biskup dr. Tomislav Jablanović. Tu su i druge poznate ličnosti: dugogodišnji misionar u Bengaliji (Indija) o. Ante Gabrić, predsjednik JAZU Grgo Novak, Antun Mavrak, Skender Kulenović… Neki od travničkih đaka postali su vrsni glazbenici. Među njima je svakako najpoznatiji Albe Vidaković (1914.-1964.), svećenik, veliki glazbenik, skladatelj, osnivač Instituta za crkvenu glazbu u Zagrebu. Kao svećenički kandidat Subotičke biskupije u ljeto 1928. godine dolazi u Travnik i provodi 4 godine gdje je 1932. maturirao. Evo kako Marin Šemudvarac, školski kolega Albe Vidakovića opisuje glazbeni život travničke gimnazije: «Disciplina i strogost bile su onda odlike travničke gimnazije… Albe je u školi pokazivao mnogo smisla i volje za matematiku. Studij glazbe bio je omogućen zainteresiranim i talentiranim učenicima. Tijekom godine u sjemenišnoj dvorani davane su priredbe popraćene uvijek dobro uvježbanim glazbenim točkama. U zavodskoj crkvi pjevanje je bilo na zavidnoj visini. Prigodom blagdana đački zbor je izvodio četveroglasne mise. Pjevanjem i orkestrom ravnao je o. Karlo Stejskal. I on je u mladiću Vidakoviću opazio muzički talent, te ga uvrstio kao stalnog člana đačkog orkestra. U orkestru je Albe svirao violinu, a u potrebi čelo i bas».15

Evo još nekoliko glazbenika koji su bili u travničkoj gimnaziji: Božidar Bralo (1907.-1945.), svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, neko vrijeme je vodio katedralni i bogoslovski zbor i predavao crkveno pjevanje u Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji 1936/1937.-1939/1940. godine. Branko Grulich (1912.-1989.), najprije svećenik Vrhbosanske, a kasnije Zagrebačke nadbiskupije. Bio je zborovođa katedralnog zbora i predavač crkvene glazbe u Bogosloviji 1940/1941.-1942/1943. godine. Ivan Čondrić (1918.-1946.), svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. U Bogosloviji je vodio bogoslovski zbor i predavao crkvenu glazbu 1943/1944. godine. Dr. Anto Livajušić (1903.-1974.) kateheta na Drugoj muškoj realnoj gimnaziji. Dugi niz godina vodio je u katedralni župni zbor Sv. Cecilije. Od travničkih učenika, kao bogoslovi - glazbenici isticali su se još i: Franjo Kralik (1903.-1976.), Stjepan Petrović (1905.-1939.), «otmjeni baritonist» Ivan Trobentar (1911.-1977.), Pero Sušilović (1906.-1974.), svećenik Banjolučke biskupije i drugi.16

Osim glazbenika, valja koju riječ reći o bivšim učenicima travničke gimnazije koji su se istakli kao pjesnici: Vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić (1871.-1960.), autor tekstova skladbi koje su obogatile liturgijsku pjesmaricu «Pjevajte Gospodu pjesmu novu»: Odzivam se, Isuse (uglazbio Rudolf Taclik), Moj Isuse (uglazbio Vinko Žganec), Našao sam (Zlatko Špoljar), O Isuse (Zlatko Špoljar) i Zlatnoj zraci (Rudolf Taclik). O. Petar Perica (1881.-1944.) za posvetu hrvatske mladeži Presvetom Srcu Isusovu, 24. lipnja 1900., kao maturant, ispjevao je pjesmu posvetnicu Do nebesa nek se ori, koju je uglazbio travnički profesor Anton Smolka. Za proslavu pedesete obljetnice proglašenja dogme Bezgrešnog Začeća BDM 8. 12. 1904., Petar Perica je ispjevao pjesmu Zdravo Djevo svih milosti puna, a uglazbio također Anton Smolka. Ove njegove pjesme se i danas rado i svečano pjevaju gotovo kao narodne himne. Komunisti su ga, kao mučenika vjere, zajedno sa ostalim dubrovačkim zatvorenicima ubili na otoku Daksi 25. listopada 1944. godine.17

Dolaskom komunista na vlast, travnička gimnazija je prestala s radom u ožujku 1945. godine. Sve je oduzeto i nacionalizirano: zgrada zavoda, škola, samostan, imanje… Sjemenišna crkva sv. Alojzija je pretvorena u skladište. Bogata knjižnica (preko 35.000 naslova), kabinet fizike, kemije, a nadasve prirodopisni kabinet, koji je bio poznat i izvan BiH, kao i brojni instrumenti su opljačkani. Isusovci, koji su ne samo Hrvatima katolicima, već i brojnim učenicima drugih nacija i vjeroispovijesti toliko dobra učinili, jednostavno su iz Bosne protjerani. To može samo utjelovljeno zlo i mržnja učiniti.

 

Travničko sjemenište i gimnazija danas

Velikim zalaganjem Vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kardinala Puljića i pomoćnog biskupa dr. Pere Sudara, 1998. godine je donesena odluka da se obnovi nadbiskupsko sjemenište u Travniku koji nosi naslov Katolički školski centar i sjemenište «Petar Barbarić» Travnik. Centar nosi ime učenika travničke gimnazije sluge Božjega Petra Barbarića (1874.-1897.), koji je umro na glasu svetosti. Uz velike poteškoće za povrat zgrade (1/3 vraćena), travničko sjemenište je ponovo otvoreno u jesen 1999. godine. Neumornim radom prvog ravnatelja katoličkog školskog centra i sjemeništa «Petar Barbarić» u Travniku dr. Pere Pranjića i njegovih suradnika, vraćeni dio zgrade sjemeništa je obnovljen. Sjemenišna crkva je također u cijelosti obnovljena. Orgulje su bile u jadnom stanju: više od 80 % metalnih svirala je bilo poput palačinke zgnječeno, a svirale nekih registara su nestale. Kiša i vlaga su učinile svoje pa su neki drveni dijelovi orgulja, a posebno tipke na sviraoniku istruli. Sve je to, uz velike napore, obnovio vrijedni brat salezijanac majstor Mijo Prskalo, rodom iz Uzdola. Orgulje su u cijelosti obnovljene i danas kao nekoć svojim plemenitim zvukom ‘uzdižu naša srca k Bogu i k nebeskim stvarima’.

Školske 2010/2011. godine upisano je 940 učenika, 670 osnovaca i 70 gimnazijalaca. Internat broji 43 sjemeništaraca i 10 vanjskih učenika. Glazbenu umjetnost u školi predaje prof. Dragana Perić. Sjemeništarci su aktivni i na području glazbenog života. Osim mješovitog školskog zbora u koji je nekolicina uključena, djeluje i muški sjemenišni zbor koji ima probe dva puta tjedno, a vježbaju se liturgijske jednoglasne i višeglasne popijevke, duhovne šansone te hrvatske narodne pjesme. Svi sjemeništarci uče svirati harmonij, a nedavno je osnovan i sjemenišni bend s modernim glazbenim instrumentima.

 

Piše: Marko Stanušić, (Magnificat - god. IV. br. 8 / 2010.)

____________________________

1 Usp. K. ZABEO, «Prvi počeci travničkog sjemeništa i gimnazije», u: K. ZABEO, Travnička spomenica prigodom pedeset-godišnjice Nadbiskupskog sjemeništa i Nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., Akademija «Regina Apostolorum», Sarajevo, 1932., str. 99-100.
2 Isto, str. 120.
3 Usp. K. ZABEO, «Pedeset godina nadbiskupskog sjemeništa i gimnazije», u: K. ZABEO, Travnička spomenica prigodom pedeset-godišnjice Nadbiskupskog sjemeništa i Nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., Akademija «Regina Apostolorum», Sarajevo, 1932., str. 137.
4 Isto, str. 140.
5 Magnifikat – zbirka crkvenih pjesama, Predgovor, Zagreb, 1931.
6 Usp. K. ZABEO, «Pedeset godina nadbiskupskog sjemeništa i gimnazije», u: K. ZABEO, Travnička spomenica prigodom pedeset-godišnjice Nadbiskupskog sjemeništa i  Nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., Akademija «Regina Apostolorum», Sarajevo, 1932., str. 126.
7 Isto, str. 126.
8 K. ZABEO, Travnička spomenica prigodom pedesetgodišnjice Nadbiskupskog sjemeništa i Nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., Akademija «Regina Apostolorum», Sarajevo, 1932., str. 389.-391.
9 Podatci uzeti iz diplomskog rada: s. Vesna Babić, Glazba u travničkoj gimnaziji i sjemeništu, Zagreb, 1999., str. 16.
10 Travanjsko smilje, 1910/1911., br. 5 i 6, str. 66.
11 K. ZABEO, «Drugi nastavnici i odgojitelji, o. Miroslav Vajc D. I.», u: K. ZABEO, Travnička spomenica prigodom pedeset-godišnjice Nadbiskupskog sjemeništa i Nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., Akademija «Regina Apostolorum», Sarajevo, 1932., str. 271.
12 Dr. Anto Livajušić, «Glazba», u: K. ZABEO, Travnička spomenica prigodom pedeset-godišnjice Nadbiskupskog sjemeništa i Nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., Akademija «Regina Apostolorum», Sarajevo, 1932., str. 378.
13 Vjekoslav Lončar, «Glazbene prilike u Travniku, u Nadbiskupskoj velikoj gimnaziji i sjemeništu», u: Sv. Cecilija, 1920., sv. I. str. 12.
14 Usp. Mali vjesnik, 1968. – 1974. «Iz Života o Stjepanu Flodinu», str. 139.-148.
15 Marin Šemudvarac, «Životni put Albe Vidakovića», u: Lovro Županović (priredio) Albe Vidaković - život i djelo, Zagreb, 1989., str. 25.
16 Usp. Božidar Bralo, «Naši dopisi», u: Sv. Cecilija, 1931., sv. 2, str. 65.
17 Usp. Vladimir Horvat, «Isusovac Petar Perica, pjesnik i apostol, dobrotvor i mučenik», u: Rhema, 2010., br. 42, str. 39.- 41.