Duhovna obnova za djelatnike KŠC-a

Mato Zovkić

SPOMEN NA SVEĆENIKE UKOPANE NA GROBLJU „BOJNA“ U TRAVNIKU
Bogoslužje Riječi 29. listopada 2014.

Uvod:

Pred spomen svih vjernih mrtvih, sjemeništarci Travničkog sjemeništa sa svojim odgojiteljima te skupinom nas svećenika iz Svećeničkog doma u Sarajevu i vjernika travničke župe, okupili su se ovdje na groblju Bojna u Travniku da molimo za pokojne profesore i odgojitelje sjemenišne gimnazije i za župnike Travnika. Između ostaloga, ovdje je prvotni grob sjemeništarca Petra Barbarića i župnika Alojza Žagara.

Ja se danas želim sjetiti pokojnog župnika Alojza Žagara kojemu sam bio kapelan od studenog 1965. do svibnja 1966. te u tri ljetna mjeseca 1968. Rodio se god. 1911. u obitelji doseljenih Slovenaca; otac mu je bio viši policijski službenik i tri sestre redovnice u Družbi Kćeri Božje ljubavi. Gimnaziju je pohađao kao vanjski đak u Visokom i kad je bio u petom razredu (danas prvi srednje) teško se razbolio na srce tako da je liječnik njegovu ocu najavio skoru smrt sina. Međutim, nije umro nego dovršio gimnaziju i stupio u Vrhbosansku bogosloviju kao kandidat naše nadbiskupije. Za svećenika je zaređen 1937. Bio je župnik u Korićanima, Bistrici kraj Gornjeg Vakufa, Čemernu, Novom Sarajevu te ovdje u Travniku od 1958. do smrti 10. siječnja 1971. Mi koji smo imali radost s njime surađivati i kao vjernici od njega biti usluživani, sjećamo ga se kao ljubazna svećenika koji je susretljivo posluživao vlastite vjernike te s poštovanjem susretao muslimane, pravoslavce i agnostike u ovom nekoć vezirskom gradu.

Pod kraj službe njegova predšasnika Stjepana Kočiša nestao je lijes Petra Barbarića iz podruma Sjemenišne gimnazije, očito po odredbi ondašnje vlasti i uz uslugu ondašnjeg direktora gimnazije. Hodočasnici su, međutim, nastavili dolaziti na Petrov četvrtak u Travnik. Ovdje na Bojni obavljali bi svoju zavjetnu molitvu na prvotnom Petrovu grobu a zatim bi dolazili u župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja gdje bi tražili ispovijed i pričest te davali služiti mise na svoju nakanu uz formulaciju: „Na čast Petru Barbariću“. Nakon što sam ovamo upućen na službu kapelana, hrvatski isusovci iz Zagreba zamolili su me da se raspitam o lijesu Petra Barbarića. Po uputi s. Leonije Žagar, župnikove rođene sestre koja je vodila župni zbor i svirala, obratio sam se jednoj katolkinji koja je tada radila u gimnaziji a ona me uputila jednom Travničaninu katoličkog porijekla koji je bio kućni majstor u zgradi gimnazije. On mi je odgovorio kako se dobro sjeća gdje je bio Petrov lijes, kako su hodočasnici četvrtkom krišom ulazili da se dotaknu lijesa, ali je opasno pod komunističkom vlašću raspitivati gdje se lijes tada nalazio. Izričito me opomenuo da se u to ne miješam ako nemam pismenu ovlast nadbiskupa Alaupovića iz Sarajeva i isusovačkog provincijala iz Zagreba. Hvala Bogu, lijes su pronašli radnici prigodom radova na obnovi podrumskih prostorija 15. srpnja 1998. a biskupi Bosne i Hercegovine obavili su svečani i ponovni ukop 23. srpnja i tom zgodom njegov lijes postavili u kapelicu crkve. Sv. Alojzija gdje mu i danas dolaze brojni hodočasnici iz ovog kraja ali i iz daljine.

Dok se danas s radošću i zahvalnošću sjećamo pokojnih profesora, đaka i župnika koji su zemaljsko proputovanje završili ovdje u Travniku i zato su ukopani na ovom groblju, obnovimo vjeru u život vječni, zahvalni Bog za život njihov i naš. Na početku ovog bogoslužja Riječi i pokajmo se za svoje grijehe.

- Ispovijedam se; smilovao nam se…
- Molitva za službu Riječi, Red sprovoda 2003, br. 156, 3, str. 125.
- Prvo čitanje Fil 3,20-21, Red sprovoda, str. 148
- Pripjevni Psalam , Ps 143, Red sprovoda, str. 157-158.
- Aleluja i Evanđelje, Red sprovoda, br. 211, str. 164 (Isus umire na križu prema Lk 23,44-46.50.52-53; 24,1-6)

Isus strpljivi patnik i uskrsli Gospodin osmišljava ljudsku smrt

Dragi sjemeništarci, braćo i sestre!

Razmišljajmo kratko o kršćanskom gledanju na otajstvo smrti na temelju ovih pročitanih odlomaka iz Novoga zavjeta. Dok smo djeca ili odrasli u zrelim godinama, izravno nas pogađa smrt članova obitelji, rodbine i prijatelja, ali rijetko mislimo na vlastitu smrt. Kad zađemo u godine, kao što smo mi ovdje nazočni umirovljenici, postajemo svjesniji da i nas čeka završetak zemaljskog proputovanja.

Za prvo čitanje uzeli smo odlomak iz Poslanice Filipljanima. Pavao ju je napisao prvoj zajednici krštenika na tlu Europe, u gradu Filipi, ondašnja rimska provincija Makedonija, iz zatvora u Efezu oko god. 56. U toj poslanici apostol javlja da je u zatvoru zbog propovijedanja evanđelja te ne zna kakva će biti presuda: smrt ili puštanje na slobodu. Od vjernika traži da nastave živjeti dostojno evanđelja koje su prihvatili a osobno je spreman nastaviti svoje poslanje ali i suočiti se sa smrću. U tom kontekstu, svjestan da piše zajednici u gradu gdje većinu stanovnika sačinjavaju obitelji umirovljenih rimskih časnika i običnih vojna, služi se pojmom politeuomai, biti pripadnik politeume ili polisa, građanske zajednice (1,27). Osim građanske i državne zajednice koja bi svima trebala garantirati mir i pravdu, kršćani imaju i duhovnu zajednicu kojoj su pridruženi krštenjem na Krista i prihvaćanjem vjere Crkve. Zato Pavao tvrdi da imamo politeumu na nebesima u kojoj glavnu ulogu ima raspeti i uskrsli Krist. On će o uskrsnuću mrtvih oživjeti pokojnike i naše smrtno tijelo učiniti sličnim svome proslavljenom tijelu. To je temelj naše vjere da se okončanjem zemaljskog proputovanja ne gasi potpuno ljudska osoba nego preobražava.

Za evanđelje smo imali Lukin izvještaj o Isusovu umiranju na križu i otkriće praznog groba s obrazloženjem anđelâ: „Nemojte tražiti Živoga među mrtvima!“ Prema Luki, Isus je s križa molio za vojnike izvršitelje smrtne kazne ali i za suce koji su ga usudili na nepravednu smrt na križu: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ Zatim jedino kod Luke Isus svojom molitvom i strpljivošću inspirira jednoga od raspetih razbojnika na kajanje i obraćenje. Tako raskajani razbojnik moli Isusa za zajedništvo u njegovu kraljevstvu, a Isus mu obećava da će još danas biti s njime u raju. U ovom odlomku imamo da Isus pred smrt s pouzdanjem moli: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“. To znači da je Isus na križu, iako žrtva nepravde, ostao otvoren bližnjima i Bogu. Time je osmislio umiranje svojih vjernika ali i svih ljudi. Satnik, koji je pazio na javni red u vrijeme izvršenja smrtne kazne, tada je uvidio i priznao pravi identitet Isusa: „Zbilja, ovaj čovjek bijaše pravednik“. Mnoštvo se pokajnički razilazi ispod križa udarajući se u prsa. Isus strpljivi patnik nadahnjuje na kajanje i obraćenje. Po Isusu strpljivom patniku svaka ljudska smrt ima smisao u Božjem planu spasenja. Zato mi kršćani grobove svojih pokojnika obilježavamo križem.

U prizoru o otkriću praznog groba ključna je poruka anđelâ: „Što tražite Živoga među mrtvima?!“ Ovo znači da je Isus proslavom po uskrsnuću ušao u novi život koji se tiče svih ljudi. On je sami život (grčki s članom ho Zön!), jer više ne umire i može oživljavati druge! Evo, tu istinu naše vjere iznova prihvaćamo na ovom groblju i na svim grobljima gdje su ukopani naši roditelji, rođaci, sumještani i župljani. Dok Bogu zahvaljujemo za vlastiti zemaljski život i za dobro koje su pokojnici milošću Božjom doživjeli ili činili, mi s posebnom radošću i ponosom mislimo na pokojne profesore i odgojitelje Travničkog sjemeništa i na druge svećenike koji su djelujući ovdje, završili svoje zemaljsko putovanje.

Molitva vjernika

Svećenik

Sada se, braćo i sestre, pomolimo za sve pokojnike ukopane na ovom groblju i za naše pokojnike koji su drugdje ukopani, kao i za Crkvu i za mir u svijetu.

Čitač:
- Za papu, biskupe i sve pastire Crkve: da i sami mognu izvršiti što riječju propovijedaju, molimo te.
- Za sve stanovnike ovoga grada i ove zemlje: da jedni druge poštujemo promičući zajedničke vrijednosti i liječeći zajedničke rane, molimo te…
- Za duhovna zvanja u našoj nadbiskupiji i cijeloj Crkvi: da mladići i djevojke koje Bog zove razvijaju klicu zvanja uz pomoć svojih roditelja i odgojitelja, molimo te…
- Za bolesnike i sve koji ih dvore u njihovoj bolesti: da bolesnici u svjetlu križa Kristova prihvaćaju svoju zdravstvenu situaciju a ukućani i zdravstveni djelatnici ublažuju njihove patnje poštujući njihovo ljudsko dostojanstvo, molimo te…
- Za one koji boluju od neizlječivih bolesti i za umiruće: da im olakšaš boli i udijeliš sigurnu nadu u budućnost koju ti spremaš, molimo te…
- Za pokojne svećenike i đake koji su ukopani u ovom groblju: da njima udijeliš zajedništvo života u domovini nebeskoj a onima koji za njima tuguju utjehu vjere, molimo te…

Svećenik:
- Oče naš;
- „Svemogući Bože…“, Red sprovoda, str. 136.
- Pokoj vječni daruj im, Gospodine – i Svjetlost vječna svijetlila im!
- Počivali u miru – Amen!