Povijest ustanove

Godine 1881. Papa Lav XIII je svojom bulom Ex hac augusta uspostavio redovitu crkvenu hijerarhiju na području Bosne i Hercegovine. Za sjedište novoosnovane nadbiskupije izabrano je Sarajevo koje je nekada nosilo naziv Vrhbosna, stoga se nadbiskupija zove Vrhbosanska. U siječnju 1882. od strane pape Lava XIII tek imenovani prvi nadbiskup vrhbosanski Josip Stadler dolazi u Bosnu radi nove evangelizacije. Jedan od većih problema na koje je Stadler naišao jest nedostatak katoličkih svećenika u Bosni i Hercegovini. Potaknut snagom Duha Svetoga dr. Josip Stadler ima želju osnovati i izgraditi ustanovu za odgoj i izobrazbu svećeničkih kandidata. Svoju želju iznosi vrhovnom poglavaru Katoličke Crkve te traži dopuštenje za izgradnju odgojnih ustanova u Bosni i Hercegovini. Papa Lav XIII odobrava njegovu nakanu. Tada nadbiskup Stadler prepun radosti započinje izgradnju prvog malog sjemeništa u Bosni i Hercegovini. Povjerenje za odgoj i obrazovanje svećeničkih kandidata daje isusovcima.

S velikim naporom i pomoću dobrih ljudi 1882. godine počela se graditi zgrada te nakon nekoliko godina uspješno okončana. Sjemenište je polako iz dana u dan počelo poprimati oblik i svrhu kojoj je i namijenjeno. Mladići oduševljeni Kristom napunili su prostorije sjemeništa i tako unijeli duh mira, ljubavi, života i vjere u tek izgrađene sjemenišne prostore. Profesori, odnosno braća Isusovci, s ljubavlju i žarom vršili su svoju zadaću, te su tako mladi sjemeništarci sve više i više rasli na intelektualnom, a posebno na duhovnom području. Među profesorima slavne Travničke gimnazije i sjemeništa treba istaknuti profesora po imenu o. Petar Perica koji je na uspomenu na svoje djelovanje napisao i nama u baštinu ostavio dvije prelijepe pjesme : „ Do nebesa“ i „ Rajska Djevo“.Sjemenišnim prostorima među prvim gimnazijalcima Travničke gimnazije kročio je mladić, sin hercegovačkog kamena, masline i vinove loze, mladić uzornog i svetog života imenom Petar Barbarić.Svojim uzornim životom i preranom smrću ostavio je veliki pečat na Travničku gimnaziju.Bio je to velik gubitak za Travničku gimnaziju, a posebno za Travničko sjemenište. Petrovo tijelo bilo je pokopano na mjesnom Travničkom groblju Bojna.S velikim bolom u duši i ranama na srcu sjemenišna zajednica je nastavila sa radom sve do godine 1945. Te je godine na snagu stupi tzv. „ nesretni komunistički režim“. Taj režem se uvelike odrazio na život i djelovanje Travničke gimnazije i sjemeništa. Nasilno su ušli u prostore gimnazije i sjemeništa, istjerali učenike i sjemeništarce, a neke od profesora i braću isusovce ubili. Prostore koje su sebi komunisti na neshvatljiv način prisvojili pretvorili su u vojno skladište. Slavna Travnička gimnazija postala je predmet zgražanja svih prolaznika i posjetitelja te ustanove.

Neshvatljivo je koliko ljudska opakost može doseći da su prostore sjemenišne crkve Blaženog Alojzija Gonzage pretvorili u skladište i športsku dvoranu. To je bilo zaista sablažnjivo. I tako se sudbina slavne Travničke gimnazije i malog sjemeništa u Bosni i Hercegovini u potpunosti izmijenila. Stanje u ustanovi bilo je usko povezano sa tadašnjim političkim stanjem i režimom u bivšoj državi. U međuvremenu, dok su zgradom vladali okrutni komunisti, pobožni travnički puk i okolica konstantno je dolazila obilaziti grob pokojnog Petra Barbarića. Komunistima je to zasmetalo, te su puku prenijeli poruku kako je Petrovo tijelo bačeno u obližnju rijeku Lašvu. Prema lošim iskustvima sa okrutnim komunistima narod je zaključio da je izjava koju su im dali možda neistinita, te su i dalje nastavili hodočastiti i moliti, a molitve su bivale uslišane. Pobožni puk je bio zbunjen i začuđen. Takvo stanje trajalo je sve do kasnih 90-tih. Nakon pronalaska tijela oformljena je komisija koja je utvrdila da je zaista riječ o Petru Barbariću. Ta komisija je također odlučila tek pronađeno tijelo Petra Barbarića smjestiti u kriptu crkve gdje se i danas nalazi. Zatim je pokrenut postupak beatifikacije za proglašenje Petra Barbarića blaženim.

Od 1997. godine nekadašnja slavna Travnička gimnazija ponovno počinje sa radom. U njoj se sada nalaze dvije institucije: Nadbiskupsko sjemenište Petar Barbarić i KŠC Petar Barbarić. Unutar KŠC –a postoje dvije škole: osnovna škola i gimnazija, obje broje oko 1000 učenika. Također, djeluje i internatska zajednica. Sjemenišna zajednica danas broji 42 sjemeništaraca iz tri biskupije, odnosno iz svih krajeva Bosne i Hercegovine koji ujedinjeni istim ciljem, oduševljeni Kristom hrabro hode prema budućnosti, svome cilju. Zajednica internata je nešto manja, ali ne manje značajna i broji 12 internista. Zajednicu sjemeništa predvode 4 poglavara: rektor, prefekt, ekonom i duhovnik, koji nam uz velike napore pomažu stići do odabranog nam cilja. Nakon mnogih uspona i padova, danas Nadbiskupsko sjemenište „Petar Barbarić“  nastavlja djelovanje po namisli blagopokojnog S. B. Josipa Stadlera, izvršavajući svoju zadaću u odgoju i obrazovanju svećeničkih kandidata.